biti valjevac
Leksikon VA mitologije
|
|
Živeo leksikon VA mitologije!
Glas iz daleka
Neizmerno sam zahvalan Glišiću i Zdravku što su potegli
zaboravljeno koje živi u svima nama. I u meni se pojavila potreba da ne ćutim.
Nadam se da mi nećete zameriti što se mešam u vaše zajebancije.
Daleke 1962. diplomirao sam scenografiju na Akademiji primenjene
umetnosti, kod genijalnog profesora
Milenka Šerbana sa već snimljena 2-3 filma i desetak pozorišnih predstava. Vojska 10 meseci, 5-6 predstava u pirotskom
Narodnom pozorištu u toku tog službovanja, ošišan do glave, brkat, sa 135 kila
– lomim sve živo!
Mile Gajić se javlja, hoće da postavi „Romea i Juliju” u
„Abrašu”!!! Ja sam vojnik Švejk, sve volim, samo beztrzajac nikako. Pravim
skice na kafanskim papirima i pravimo najlepšu scenografiju u mom skromnom
pozorišnom životu. Iz te postavke izašla je plejada mladih
venecijansko-kolubarskih ljubavnika, mačevalaca, zaljubljenika u svetlosti
scene: Ruzmilkin nestaško Gudonja, Bane Mečka, stariji Stanišić, Ljuba Kuki, pa
i ovaj diskoman Radoš zvani Glišić – sve mladi, lepi i nadobudni valjevski
momci. Pucaju od zdravlja i kasnije. Devojčuraka ko pleve! Vaka Kosjerina i ja,
brkati soldat u uniformi JNA, radimo profesionalno. Sve melje i pršti.
Nezaboravan period našeg drugovanja. Ne žalim niti me grize
nostalgija. Niko nije mislio na gloriju niti na Valjevo. Jednostavno smo išli
ka profesionalizmu.
Neka mi oproste nepomenuti prijatelji i saborci, nisam ih
omanuo. Prosto poetska zanesenost. Neka mi i moj j...ni život oprosti što nisam
činio lepe usluge i sebi samom pa bih možda mogao da budem i još ugojeniji no što jesam.
Nadam se da će se naći malo mesta za ovo malo (ali velikih)
sećanja.
Kolubarcima želim sve najlepše.
Vaš neuništivi valjevski Pulika zvani, po ocu Jevti – Slobodan J. Jevtić.
PS – Da li je to onaj mali debeli Aćim iz „Abraševića”
koji vam se sad javlja iz Londona? Opa bato!